PREVODI |
|
|
|
Okovani Prometej
PROMETEJ, ZBOR Zborovođa Daj otkrij, kaži nama jasno sada sve, Rad krivnje kakve Zeus-bog tebe popade I tako grdno, ljuto meće na muke! De reci nama, ako reč ne boli te! Prometej Da, boli dašto mene i kazivat to, A boli šutjet, sve je za me teška kob. Kad ono bozi gnjevom se razgnjeviše I svađu jedni zametnuše s drugima — Ta ovi Krona htjeli svrgnut s prijestolja, Da kralj im bude Zeus, a oni upni se, Da bogovima nikad Zeus ne zavlada, — Tad najboljim vam svjetom svojim sklonit ja Titane, Urana i Zemlje djecu tu, Ne mogoh, nego lukavštine prezreše Vještinu, u obijesti svojoj nadutoj Bez truda silom gospodovat misliše, A ne jedanput samo mati Temida I Zemlja — jedno lice, a dva imena — Proreče mi budućnost, kako će se zbit, Da snaga, sila neće slavit pobjede. Već oni, što će lukavstvom istaknut se. Al' riječma dok ja tako njima razlagah, Ni svrnut na me se ne udostojiše! U prilikama onda onim najbolje Bar meni učini se majku poslušat, Pomagat Zeusu rado — njemu na radost. Po mome svjetu crni bezdan Tartarov Starodrevnoga Krona onog proguta I drugove mu s njime. Kralju bogova Onako ja koristih, a on meni sad Ovakvom platom grdnom evo naplati! Ta bit će ovo bolest vlasti silničke, U prijatelje svoje da se ne uzda. A što me pitate, rad krivnje kakove On mene muči, to ću jasno kazat vam. Čim sjede jednom on na prijesto očinski, Tad odmah uzme dare dijelit bozima — Čast ovu ovom, onom onu; sredi vlast, A ništa baš se na bijednika čovjeka On ne obazre, već rod cijeli cjelcati Istrijebit htjede, drugi novi stvoriti. I tomu nitko doli ja se ne oprije. A ja se drznuli i smrtnika izbavih, Da satrt u Had tamo se ne preseli. Ovakva stoga mene kida nevolja, Što trpjet jeste muka, tuga pogledat! Jer samilost me spram smrtnika obuze. Sam naći ne zavrijedih je, već nemilo Prirediše me, — Zeusu prizor nedičan! Zborovođa Od gvožda, od kamena srce onog je, Prometeju, u koga jeda ne jare Te muke tvoje! To ne željeh vidjet ja, Al' kada vidjeh, srce meni para bol. Prometej Da, prijatelja ražalit će pogled moj. Zborovođa Da nijesi možda dublje kud zabrazdio? Prometej Smrtniku ne dah da unaprijed vidi smrt. Zborovođa A kakav li mu nade lijek za bolju tu? Prometej U njemu nadu slijepu ti udomih ja. Zborovođa Blagodat silnu na dar dade čovjeku. Prometej Pa osim toga vatru njemu podah ja. Zborovođa Pa vatru, plamen ima sad kratkovjek stvor? Prometej Vještine mnoge po njoj će naučit on. Zborovođa Pa zar za takve grijehe tebe ovo Zeus — Prometej Jest, muči, neće — neće da me riješi zla. Zborovođa A nije li ti muci tvojoj suđen kraj? Prometej Ne drugi, nego kad se onom prohtije. Zborovođa A kako će se prohtjet? Otkud nada ti? Posrnu, — ne vidiš? Posrnu, — meni to Kazivat nije slast, a tebi budi bol. Al' pust'mo to, i traži mukam' kakav spas!
|
